Financijsko ponašanje označava informiranost, znanje i samo ponašanje potrošača u kontekstu donošenja ispravnih, racionalnih i informiranih financijskih odluka.

Često putem medija možemo čuti kako je u današnje vrijeme sve više i više Hrvata financijski nepismeno, a posljednja istraživanja to i dokazuju, osobito kod mlađe populacije.

Prosječna ocjena financijske pismenosti iznosi 11.7 bodova od mogućih 21. Neupitno najnižu ocjenu imaju mlađi od 19 godina, a ona iznosi 9.3. Time se povlači pitanje je li moguće uštedjeti ako dolazi do prekomjerne i neracionalne potrošnje te je li moguće ostvariti financijske ciljeve s obzirom na trenutne ocjene financijske pismenosti, osobito za mlađu populaciju?

Naravno da je moguće, jedino ako postoji odgovorno ponašanje prema osobnim financijama.

Jedan od primjera odgovornoga financijskog ponašanja jest život jednoga studenta. Zamislimo da je student druga godina Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu i da je pronašao studentski posao, ali ne dolazi iz Zagreba te nije siguran kako raspolagati vlastitim novcem u većem gradu.

S jedne strane postoji mogućnost da mu vlastita obitelj prenese znanje o osobnim financijama, ali i da ne postoji taj prijenos znanja, student ima troškove studentskog doma ili stana (najamnina, režije, odvoz smeća i sl.) koje je potrebno platiti. Ukoliko student nije dovoljno upoznat kako sa svojim primicima tako i sa svojim troškovima, potrebna mu je takozvana financijska edukacija.

Zamislimo da je njegova studentska plaća 5.000 kuna. Ako njegova najamnina stana iznosi 2.500 kuna, onda njegov ostatak iznosi 2.500 kuna s kojim treba raspolagati do idućeg mjeseca, odnosno do iduće plaće koju će dobiti u određenom razdoblju.

Ista se takva priča povlači i za običnoga građanina koji je u stalnome radnom odnosu, njegova plaća iznosi također 5.000 kuna, ali kod njega postoji mjesečni anuitet na kredit koji je odabrao. Zamislimo da je anuitet 2.000 kuna i njegov ostatak jest 3.000 kuna s kojim također treba živjeti do svoje iduće plaće.

No, dio koji smije općenito potrošiti od tog ostatka jest 2.900 kuna jer na bankovnom bi računu trebalo ostati uvijek 100 kuna zbog vođenja računa, raznih slučajnih, nesretnih situacija i sl.

Drugi, doduše neodgovorni primjer jest kreditiranje, tzv. „prebijanje kredita“, kada se građanin zaduži s novim kreditom. Jednostavno se objašnjenje nalazi u tome da je određena obitelj uzela jedan kredit na nepovoljnome području koje nije u potpunosti adekvatno za život, česte su situacije uništenja krova zbog raznih vremenskih nepogoda i sl.

Došlo je do vremenske nepogode, obilne kiše i tuče pa je tako i krov nastradao i kreće se u ponovnu izradu. No, onaj kredit više nije dovoljan pa tako obitelj uzima novi kredit u drugoj banci kako bi se riješili ovog starog odnosno „prebili“ taj kredit i uzimaju novi najčešće i po višim kamatama.

Takvim se postupkom obitelj još više zadužila te stvorila nove probleme. Ovo je čest prikaz u Republici Hrvatskoj, česta situacija na kojoj griješe naši građani.

Kako popraviti svoje financijsko ponašanje te stvoriti mogućnost štednje u ovim vremenima, možete pročitati u našoj idućoj objavi pod naslovom Štednja.

Povratak