Ako ste imali osjećaj da se status danas više ne gradi nužno kroz skupe torbe i satove, nego kroz “male stvari” koje je (paradoksalno) gotovo nemoguće nabaviti – taj osjećaj je točan. Na tržištu je moguće jasno uvidjeti novu logiku: nije ključ u cijeni, nego u rijetkosti + vidljivosti (viralnost) + osjećaju “ulova”. Drugim riječima, status se pomiče od “imam skupo” prema “imam rijetko, i svi znaju da je rijetko”. Ovo nije novo – novo je koliko je brzo i masovno Namjerno stvar

Samostalan život zvuči kao sloboda. I često jest. Vlastiti ritam, vlastiti mir, osjećaj da napokon upravljaš svojim prostorom i svojim vremenom. Ali između “jedva čekam” i “selim se” gotovo uvijek stoji jedna manje romantična stvar: računica. I to ne samo računica najma. Stvarni trošak samostalnog života je paket - a kad ga prvi put kreneš plaćati sam/a, shvatiš da samostalnost nije jedna stavka, nego cijeli život. U EU se mladi u prosjeku odsele od roditelja oko 26. godine,

Kad si u dvadesetima, mirovina zvuči kao tema za neku daleku verziju tebe. Ne za osobu koja je tek dobila prvu plaću, plaća stanarinu, gleda cijene goriva, planira vikend-putovanje ili pokušava izgurati mjesec bez minusa. I upravo je zato tako lako odgoditi tu temu. Ne zato što mladima nije stalo, nego zato što naš mozak prirodno prednost daje onome što je blizu, hitno i emocionalno glasno, dok je budućnost tiha, apstraktna i bez notifikacija. U tom smislu, mirovina je gotovo